KAKO NAJBOLJE MOŽEMO SLUŽITI SVIJETU I DRUŠTVU?

Ovo su vremena dubinskih i korjenitih promjena, na svim našim razinama. Kao društo, čovječanstvo, kolektivna svijest smo u određenoj velikoj tranziciji koja nas je sve navela na osobna i individualna preispitivanja. Tranzicija koja nam služi kao svjetlo na cjelokupni mrak da bi se pročistio, raščistio i stvorio mjesta za novo. Novo društvo, novu paradigmu, svijet baziran na općoj dobrobiti, slobodu, zajedništvu, ravnopravnosti, podršci.
 
Svi mi empatični, altruistični i oni koji su dijelom ”ispred svog vremena” imaju u srcu čežnju ostaviti pozitivan trag na širu društvenu zajednicu, doprinjeti stavarnju novog društva i sudjelovati u ovoj masivnoj transformaciji svijeta koju svjedočimo i u kojoj sudjelujemo.
 
Kako ostaviti taj trag? Kako najbolje dati doprinos društvu, sudjelovati u stvaranju općeg boljitka?
 
Svojim primjerom. Svojom osobnom transofrmacijom. Prvi korak je baviti se – sobom. Koliko god smo bili učeni da je to ”sebično”, to je ono što je trenutno društvu jako potrebno. Da se svatko od nas uvijek bavi sobom.
 
Zašto?
 
Pročišćavajući osobni ”mrak”, traume, strahove, krivnju, sram, progutanu tugu, uvjerenja i zblokirane emocije koje su narušavale naš život i cijelo naše obiteljsko polje, tko zna koliko dugo, pojačavamo vlastito svjetlo. To svjetlo biva sve sjajnije i sjajnije, da u jednom trenu postane toliko sjajno da samim svojim bivanjem potakne paljenje drugih svjetala oko sebe.
 
Primjerom svoje životne
transofrmacije, boli i osobnih promjena koje napravimo, automatski služimo kao primjer drugima da je tako nešto uopće moguće i na indirektnoj razini im dajemo dopuštenje da i oni to isto naprave. Da imaju pravo, i da mogu.
 
Onaj tko je spreman, uplovt će u taj val, onaj tko nije, možda će kasnije, a možda neće nikad. I to je ok. To nas ne čini ni boljim, ni više ”naprednijim, ni produhovljenijim.” To znači samo da nam se životni putevi i čežnje duše u ovom životu razlikuju, i dajmo poštovanje tome.
 
Iz mjesta vlastitog sjaja, tada dijelimo sebe sa društvom, drugima, tada je i ”aktivizam” obojan mekoćom i ljubavlju, umjesto agresijom. Tada poruke, riječi, teku iz srca, prožete suosjećanjem, natopljene nadom, iskrenom željom da smo ujedinjeni jači i da smo već sad, povezani srcem i ljubavi.
 
Kako iscijeliti svijet?
 
Uđimo u sebe, pronađimo svoju unutarnju dječicu, obavijmo ruke oko njih. Pokažimo ih jedni drugima, ispričajmo svoju autentičnu priču svijetu (da, svaka je jednako vrijenda i čudesna, i vaša, garantiram da je), pokažimo se drugima i svijetu, postanimo inspriracija i podrška jedni drugima u velebnoj ljudskosti i božanstvenosti koja jesmo.
 
Podijelimo jedni s drugima, znanja, uvide i mudrost koju smo stekli na svom osobnom transformacijskom putu.
 
Poštujmo sebe, svoje emocije, svoje energetsko polje, svoje granice (svoje “da” i “ne”), svoje tijelo i njegove fizičke potrebe (san, prehrana, detox), njegujmo podržavajuće odnose, odmarajmo dovoljno, boravimo u prirodi, uđimo u sebe u tišini, meditaciji, posvetimo se svemu što osjećamo unutar sebe, prodišimo kroz sve osjećaje i emocije koje osjećamo u trenutku, sve su one jednako vrijedne, koliko god da su izazovne.
 
Poštujmo autentične uvide koji nam dolaze, oni su nam uvijek najbolje vodstvo, vratimo sebi osobni autoritet prava na svoje volastite životne izbore. Njegujemo ljubav prema sebi u svakodnevici, u praktičnim stvarima, tretirajmo sebe kao što se brinemo o ljudima koje najviše volimo. Iz tog mjesta raste i ljubav prema drugima i prema cijelom čovječanstvu.
 
Možemo mi to. Ona iskra koja u nama nikad ne umire, to uvijek i oduvijek zna. Neka i dalje rasvjetljava put. Osobno uopće ne sumnjam da će zasjati cijela planeta.
 
Za to smo i došli ovdje.
Ljubim vas ❤

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *